UVOD

Debeljaci su malo, nekada "većinom katolički naseljeno" mjesto u sjevernozapadnom djelu Bosne i Hercegovine, na samome kraju grada Banja Luke. Nalazi se na sljedećim koordinatima 44° 44' 20N, naše planete. Poznato je po poljoprivredi i stočarstvu stanovnika. Isto tako je istraženo i dokazano da još u bronzano doba u Hajdučkoj Pećini koja se nalazi u okviru rijeke Vrbanje, živjeli su naši pra pra didovi. Mišarica Pećina je bila upotrebljavana za vjerne razloge, i bronzane sjekire pronađene u nasipu vode u pećini su bili pokloni Bogovima zemlje i vode. Pročitajte više o pećinama ovdje.
Kroz same Debeljake i Presnače prolazi pruga Banja Luka – Doboj i teče rijeka Vrbanja, desna pritoka rijeke Vrbasa.

Zapisano 31. marta 1991 godine Debeljaci su imali sljedeću statistiku stanovnika.

Statistika stanovnika mjesta Debeljaka 1991 godine.

Informacije o stanovništvu prije grđanskog rata za republiku Bosnu i Hercegovinu možete pogledati ovdje.

RIMSKO CARSTVO

Za vrijeme Rimljana ovo područije je naseljavalo ilirsko pleme Mezeja. Grad Banja Luka se u to vrijeme nalazila na značajnem putu od Splita (Salone) do Nove Gradiške (Servitium), koji su Rimljani izgradili. Boravak Rimljana svjedoče brojni artifikati na raznim lokalitetima u blizini grada Banja Luke, pa i na područiju Debeljaka. Ljekovito djestvo mineralnih voda na izvorima u okolici Banja Luke su prvi otkrili Rimljani. Također kulturno istorijski spomenik u srcu Banja Luke, tvrđavu Kastel je izgradilo vojno rimsko naselje.

DOLAZAK SLAVENA

Nakon propasti rimskog carstva, krajem 6. i početkom 7. stoljeća, doseljavaju se slavenska plamena na ova područija. U starim pisanim spomenicima 1320 godine spominje se Vrbaški grad. 1494 godine hrvatsko-ugarski kralj Vladislav II obavljao je dužnost kaštelana Banja Luke.

TURSKA VLADAVINA

1582 godine dolaze Turci na područije Banja Luke. U tom periodu izgrađeni su islamski objekti, kulturnog i istorijskog značaja, Džamije Ferhadija, Arnaudija, i Sahat Kula. Za vrijeme građanskog rata, srpski civilni kriminalci i srpske vojne snage su srušili sve islamsko kulturne objekte stare 420 godina. Turska vladavina je trajala 250 godina i ostavila je značajne uticaje na izgled i izgradnju grada.

AUSTRO-UGARSKA VLADAVINA

Austrougarske trupe ulaze 1866 godine u Banja Luku. Za to vrijeme Banja Luka dobiva prvi telegraf i prugu Banja Luka – Dobrljin. 1870 godine katolički Franjevci izgrađuju samostan Trapisti, mlinare, pivare, ciglane, fabrike tkanina, hidrocentrale, i industrijske pogone za izgradu tjestenina i čuvenog sira «Trapista».

Austrijanci ubrzo izgrađuju mostove i puteve, te spajaju grad željeznicom sa Bečom i Budimpeštom. 1914 počinje prvi svjestski rat i dolazi do raspada Austrougarske vlade.

KRALJEVINA SRBA, HRVATA I SLOVENACA

Nakon završetka prvog svjetskog rata, 1918 godine, Debeljaci i grad Banja Luka pripadaju Vrbaškoj Banovini, provinciji Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. 1939 godine počinje drugi svjestki rat i raspada se Kraljevina.

HRVATSKA NEZAVISNA DRŽAVA

Debeljaci i grad Banja Luka su početkom drugog svjetskog rata pa sve do 22. travnja 1945 godine pripadali Hrvatskoj Nezavisnoj Državi.

KOMUNISTIČKI REŽIM

Nakon završetka drugog svjetskog rata, grad i okolica pripada republici Bosni i Hercegovini pod vlasti okrutnog komunističkog režima države Jugoslavije i presjednika Josipa Broza Tita. 1969 i 1981 godine Banja Luka i također Debeljaci doživljavaju teške zemljotrese, koji su duboko urezani u istoriju grada i svijest stanovništva.

1971 godine Debeljačani i Presnačani su se odvojili od župe Pohoda Blažene Djevice Marije kojoj su uz neke gradske ulice pripadala naselja:

Bosanska Vrbanja, Čelinac, Debeljaci, Presnače i Rebrovac.

1981 godine Debeljačani i Presnačani su izgradili crkvu Svete Male Terezije koja je tri godine poslije proglašena biskupijskim svetištem te svetice. Na područiju župe se nalaze također dva veoma stara groblja. U Debeljacima s kapelicom Svetog Jakova, apostola i u Rebrovcu, s kapelicom Svete Ane, od starine obljubljeno hodočasničko mjesto. Debeljačani i Presnačani su 80-ih godina i početkom 90-ih (prije rata) zajedno sa župnim uredom učestvovali svake godine na biskupskom takmičenju za Zlatnu Harfu. Također mnogo mladeži je učestvovalo u folkloru Kulturnog Umjetničkog Društva «KUD», s kojim su imali priliku da putuju na razna nastupanja po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Kulturno Umjetničko Društvo je zvanično osnovano 29. Lipnja (VI) 1975 godine. Komunistički režim je došao kraju početkom građanskog rata 1991 godine.

GRAĐANSKI RAT

Za vrijeme građanskog rata skoro svi mještani i građani katoličke i islamske vjere su izbjegli iz grada Banja Luke i okolice, a dosta ih je bilo protjerano sa njihovih ognjišta. Početkom 1992 godine pa do dana Daytonskog sporazuma, srpski vojnici, kriminalci, a i mnoge civilne osobe (naravno ima izuzetaka) su fizički i psihički maltretirali Katolike i Muslimane na područiju Banja Luke. Kolovoza 1995 godine za vrijeme "Hrvatske Oluje", srpske izbjeglice su došle u Banja Luku i iz tog razloga ostali Katolici i Muslimani su morali napustiti svoje rodno mjesto sa tašnom u ruci.

U područiju Banja Luke za vrijeme građanskog rata, srušena je 41 crkva, 24 su teško oštećene, 19 je manje oštećeno i 21 crkva je pokradena sa vanjske kao i unutrašnje strane.

12. svibnja 1995 godine minirana je crkva Svete Male Terezije od Djeteta Isusa u Presnačama i srušena do temelja. Župna kuća je spaljena, a župnik vlč. Filip Lukenda, rođen 1. svibnja 1943 godine u Barlovcima, i časna sestra Cecilija Pava Grgić pripadnica sestara St. Vincent de Paul, rođena 22. listopada 1952 godine u Dubravama blizu Teslića, bili su maltretirani, svezani i spaljeni u župnoj kući.

Crkva je sagrađena 1981. godine. Naoružani Srbi i srpske vlasti oštetili su fasadu mecima iz strojnice u svibnju 1992., a 12. rujna 1995. godine spalili su i u potpunosti srušili crkvu velikom količinom eksploziva. Župnu kuću, sagrađenu 1975. godine oštetili su noću 24./25. travnja 1993. godine, a konačno i spalili u 4:00 sata ujutro 12. V. 1995. godine. Istog jutra su u župnoj kući ubili, a zatim zajedno s kućom spalili Župnika i čuvara svetišta vlč. Filipa Lukendu i časnu sestru Ceciliju Grgić. Sve neoštećeno su opljačkali. (BK BIH) Na područiju župe su također pokradeni natpisi na grobovima, te teško oštećene kapelice Svetog Jakova u Debeljacima i Svete Ane u Rebrovcima. Veliki grobljanski križ na groblju Svetog Jakova su srušili pripadnici srpskih snaga.

«Uvjek su bili i ostaće u našim srcima.»

Biskup Komarica je tijekom rata neumorno pisao i slao pozive za zaštitu svojih vjernika, ali i svih drugih progonjenih, održao je stotine susreta s domaćim i stranim političarima, pripadnicima lokalne policije i srpske vojske, sastajao se i s predvodnicima drugih vjerskih zajednica, ustrajno, uz opasnost po vlastiti život posjećivao svoje raspršeno stado. Za vjernike banjalučke biskupije, ali i diljem svijeta postao je simbol nenasilnog otpora i nemirenja s destrukcijom i zlom.
«Gdje su moji vjernici koji su odvedeni prije dva dana i veliki broj ljudi iz Debeljaka i Presnača koji su također odvedeni u nepoznato.» rekao je Komarica u svome pismu uručenom vladi republike srpske i tada presjedniku grada Banja Luke, Predragu Radiću. Biskup Dr. Franjo Komarica je također preživio razna maltretiranja i kućni pritvor koji je trajao sedam i pol mjeseci.

Pročitajte cijelo pismo Dr. Franje Komarice ovdje na engleskom jeziku.

Na području banjalučke biskupije je pod kontrolom vlasti bosanskih Srba živjelo 1991. oko 80.000 katolika, a upravo sada žive samo 6,500 mještana katoličke vjere. 412 katoličkih civila ubijeno je u svom zavičaju i u svojim domovima. A za mnoge se još ni dan danas nezna. Najveći dio vjernika na području biskupije ostao je bez svoje imovine i protjeran, poglavito tijekom 1992. i 1993. godine.
Više informacija o banjalučkim događajima i etničkom čišćenju za vrijme građanskog rata pročitajte ovdje.

21. studenog (XI) 1995 godine završio se rat u Bosni i Hercegovini, i potpisani Daytonski (Ohio, USA) ugovor razvaja Bosnu i Hercegovinu u dva dijela, Republiku Srpsku i Federaciju Bosne i Hercegovine. Debeljaci sada pripadaju Republici Srpskoj.

ŽIVOT POSLIJE RATA

U Debeljacima je poslije rata svega ostalo 90 Katolika, ostalih 1,470 Katolika su izbjegli i protjerani u Hrvatsku i inostravnstvo. Svega 160 osoba se vratilo nazad u Debeljake. Kuće su naselile srpske izbjeglice za vrijeme rata, a današnja vlast odobrava povratka kuća vlasništvima.

Organizacije iz Austrije, Njemačke, Italije i ostalih evropskih zemalja su doprinjeli novčanoj pomoći u izgradnji nove crkve i obnovi župne kuće. Svečenik Zvonko Brezovski uz pomoć Caritasa i ADEF-a je omogućio osnovanje doma za Mlade Debeljačane, i također osnovu Kulturnog Umjetničkog Društva (KUD). Časne sestre iz Steinerkirchena, Austrije, Sr. Gottlieba i Sr. Hildburg Radinger su od listopada 2001 godine u Presnačama zaposlene da obavljaju administratorske obaveze i da pomognu ljudima i mladeži Debeljaka. Sr. Hildburg Radinger ističe da je uprvao najveći problem "bezaposlenost" na područiju Debeljaka.

Od svibnja 1999 godine sve do ožujka 2002 godine, organizacija AGEF (AG Entwicklung und Fachkrafte) iz Berlina, Njemačke, je pomogla mladim ljudima iz banjalučkog distrikta, nudeći im praksu na radnom mjestu. «Šansa za Mladež» je nazvan projekt koji je omogućio 354 mladih osoba obuku na kompjuterima, telefonskom razgovoru na engleskom jeziku, i mnogo više toga. "Samo mladi mogu preboliti mržnju, koja se i dan danas osjeti", kaže Ana Vuković (naša školska prijateljica), sada urednica centra mladeži i zaposlena u Caritasu, u razgovoru sa administratorima AGEF-a. Crkva Svete Male Terezije je ponovo izgrađena, župna kuća obnovita, i toranj je u izgradnji. Visina tornja će iznositi 24 metra, koliko je naša mala Terezija imala godina prije smrti. Umrla je 30. rujna 1897. godine u Francuskoj. Njene riječi i dan danas imaju velika značenja da oprostimo onima koji su nam nanjeli zlo, ali zaboraviti nikada nemožemo, a niti nećemo: «I ako danas u ljubavi učinimo jedno djelo više nego smo učinili jučer - mi smo uistinu veliki ljudi. Bit ćemo uistinu sretni ljudi».

Papa Ivan Pavao II pozvao je u nedjelju, 22. lipanja 2003, narode Bosne i Hercegovine da oproste jedni drugima i izrazio nadu da će se oni priključiti EU u “napretku, slobodi i miru”. Tijekom jednodnevnog posjeta Banja Luci, Papa je održao misu ispred samostana Petrićevac. Misa je trajala 3 sata i u to vrijeme Papa je naglasio na bosanskom jeziku: “Iz ovog grada čija je povijest obilježena velikim patnjama i krvoprolićem, molim svemogućeg Boga da se smiluje grijesima počinjenim protiv čovječnosti, ljudskog dostojanstva i slobode, počinjenih također i od djece Katoličke crkve, i da u svima potakne želju za oprostom.” ( Engleski prijevod: "From this city, marked in the course of history by so much suffering and bloodshed, I ask Almighty God to have mercy on the sins committed against humanity, human dignity and freedom also by children of the Catholic Church.")
Papa je također beatificirao Ivana Merza rođenog 16.12.1896 u Banja Luci (umro 10.5.1928 u Zagrebu). Svetoj Misi proglašenja blaženim prisustvovalo je oko 50.000 vjernika iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, iz Hrvatske i drugih zemalja. Ivan Merz je jedan od hrvatskih katoličkih likova, vjerni sin katoličke crkve, apostol mladeži i prvi bosanski Katolik koji je proglašen Svetcom. "Katolička vjera je moje životno znanje." - Ivan Merz.
Papu su čuvali 4,000 policajaca, NATO mirotvorca, evrospska policijska odbrana, i NATO helikopteri, izvještava CNN. Pročitajte više ovdje na engleskom jeziku.

Tokom rata banjalučki distrikt je znatno izmjenio demografsku strukturu i osiromašio privredom. Procjenjuje se da danas u Banja Luci svaki treći stanovnik je izbjeglo ili raseljeno lice. Prije-ratna statistika stanovništva (1991) dokazuje da je cijela sjeverna regija Bosne i Hercegovine, uključujući Banja Luku, imala 162,000 srpskih, 180,000 hrvatskih, i 356,000 muslimanskih stanovnika. U aprilu 1995 godine, visoka UN komisija u istragi izbjeglištva, dokazuje da ta regija ima 719,000 Srba, 30,000 Hrvata, i 37,000 Muslimana
(Catholic World NEWS).
Poslije Hrvatske Oluje (VIII. 1995) i prije Daytonskog sporazuma (XI. 1995), srpske izbjeglice, srpska vlada, i srpske vojne snage su protjerali oružujem ostale Hrvate i Muslimana iz sjeverne Bosne, pogotovo iz područija Banja Luke. Danas je zapisano da na tom područiju živi samo 15,000 stanovnika katoličke i islamske vjere, što znači 521,000 (više od pola milijona) stanovništva je etnički protjerano. Statistika dokazuje da je 97% katoličkih i muslimanskih mještana sa silom moralo napustiti svoja ognjišta od početka rata. 1,310 Debeljačana i dan danas žive u inostranstvu, to jest 85%, 90 ih je ostalo za vrijeme rata, a samo 160 osoba se vratilo nazad u Debeljake i Presnače.